Objektno Orjentisano Programiranje- prvi dio


Objektno orijentisano programiranje (OOP) predstavlja način programiranja pri čemu se definišu objekti koji poprimaju osobine objekata iz realnog svijeta. Nastao na ovom konceptu, OOP s jedne strane proširuje funkcionalnosti osnovnih i izvedenih tipova na način da implementaciju enkapsulira (ugrađuje) u sami tip, dok s druge strane uvodi nove osobine tipova poput nasljeđivanja i polimorfizma koji daju nove funkcionalnosti i način implementacije. Sve tri paradigme OOP (enkapsulacija, nasljeđivanje i polimorfizam) čine objektno orjentisano programiranje efikasnije, lakše za kolaboraciju i održavanje te u većem dijelu rješava probleme proceduralnog programiranja.

Klase

Tipovi podataka u čistom OO jeziku poput C# označavaju se klasama, koje se mogu podijeliti na osnovne i izvedene tipove. Programski jezik poput C++, osnovne tipove ne tretira kao klase, dok klasama označava samo izvedene odnosno apstraktne tipove. Osnovne tipove poput integer, double, float, bool, char u čisto OOP jeziku zovemo klasama jer u sebi enkapsuliraju metode koje nam omogućuju rad nad samim tipovima, na isti način kako to radimo i sa izvedenim tipovima. Izvedeni tipovi su svi tipovi koji su definisani od strane programera.
U čistom objektno orijentisanom programskom jeziku ne postoji mogućnost izvršavanja koda koji nije dio neke klase, odnosno koji nije definisan unutar određene metode kao članice klase. S druge strane ovo implicira da se u objektno orijentisanom programiranju može izvršiti samo onaj kod koji je definisan unutar određene klase, odnosno instanciranjem objekta i poziva neke metode članice. Ovom činjenicom se shvata naziv objektno orijentisano programiranje, kao programirnje objekata.
Naravno, programski jezici nužno ne poštuju ovu strogu činjenicu, a pored toga imaju mogućnost izvršavanja koda izvan objekata klase. Kako je ranije naglađeno programski jezik koji ima ovakvu dualnu osobinu jeste C++. C++ programski jezik je objektno orijentisani jezik koji podržava sve osobine OO koncepta, dok istovremeno predstavlja klasični proceduralno orjentisani jezik. Zbog te činjenice danas C++ jezik predstavlja najrasprostranjeniji i najviše korišten programski jezik. Pogodan je kako za programiranje sistemskih komponenti operativnih sistema i drivera za uređaje, tako i za projekte zasnovane na poslovnoj logici. Deklaracija klase u C++ sa pripadajućim članovima možemo predstaviti u obliku prijera tipa Osoba.

class Osoba
{
    //konstruktori/destruktor klase
public:
    Osoba();
    ~Osoba();  

//clanovi klase /atributi
private:
	string  imePrezime;
	time_t  datumRodjenja;
	string  mjestoRodjenja;  

	//javne metode clanica
public:
	void Init (string ime, string datum);  

	//javne virtualne metode clanice
public:
	virtual string Status();
};

Prethodni listing predstavlja deklaraciju klase Osoba. Implementacija klase u smislu implementacije konstruktora, destruktora i metoda Init i Status nalazi se izvan tijela klase, a često u posebnoj cpp datoteci. Primjer implementacije klase Osoba vidimo na sljedećem listingu.

//defoltni konstruktor
Osoba::Osoba()
{
    imePrezime = "n/a";
}  

//destruktor klase
Osoba::~Osoba()
{
}  

//virtuelna metoda koja vraca status osobe
string Osoba::Status()
{
	return "Osoba";
}  

//postavljanje imena i datuma rodjenja osobe
void Osoba::Init(string ime, string datum)
{
	imePrezime = ime;  

	//konverzija string u datum
	struct tm tm = {0};
	strptime(datum.c_str(), "%d/%m/%Y", &tm);
	datumRodjenja = mktime(&tm);
}

Prethodni listing čini implementacija kontsruktora koji se poziva prilikom formiranja objekta Osoba, dok se implementacija dstruktora nalazi odmah iza. Metoda Init postavlja ime i datum rođenja za osobu, dok metoda Status vraća string sa nazivom vrste osobe.
C# i Java predstavljaju najpopularnije OO programske jezike pored C++, u kojima sve počinje sa objektima, i nije dozvoljeno definisanje metode izvan klasa. Specijalna metoda koja označava ulaznu ili početnu tačku zove se main metoda. Ovu metodu je dovoljno definisati u bilo kojoj klasi, a kompajler će je prepoznati kao početnu metodu i označiti je kao ulaznu tačku programa. Primjer listing 1 i 2 u C# izgledaju na slijedeći način:

public class Osoba
{
	//konstruktori/destruktor klase
	public Osoba()
	{
		imePrezime = "n/a";
}  

~Osoba()
	{  

	}  

	//clanovi klase /atributi
	private string      imePrezime;
	private DateTime    datumRodjenja;
	private string      mjestoRodjenja;  

	//javne metode
	public void Init(string ime, string datum)
	{
		imePrezime = ime;
		DateTime dat;
		if(DateTime.TryParse(datum, out dat))
			datumRodjenja= dat;
	}  

	//javne virtualne metode clanice
	public virtual string Status()
	{
		return "Osoba";
	}
};

Iz prethodnih listinga možemo vidjeti određenu razliku u deklarisanju i implementaciji klase i njenih članova. U C++ vidimo da je deklaracija i implementacija metoda članica klase razdvojena. Za razliku od C++ u C# deklaracija i implementacija klase u C# se ne razdvajaju, tako da se svaka metoda članica deklariše i implementira na jednom mjestu.

Advertisements

I am Weblica 2016 Speaker


weblica2016

Drugi put za redom u Čakovcu se održava konferencija o Web tehnologijama pod nazivom “Weblica“. Mjesto održavanja je Tehnološko-Inovacijski centar u Čakovcu, a konferencija je zakazana za subotu 14 maja.

Naziv konferencije, kako su organizatori naglasili, predstavlja asocijaciju na “Tiblicu” – tradicionalno međimursko jelo. Kompletna organizacija konferencije pripada MSCommunityu iz Čakovca, a na konferenciji će se naći predavači iz Hrvatske i regiona. Konferenciju sponzoriše INETA EUROPE te druge organizacije.

Po drugi put pripala mi je čast da budem dio ove konferencije na kojoj ću održati predavanje na temu Entity Framework Core 1.0 (EF Core). EF Core se trenutno nalazi u release candidate verziji, a dosad je pokupio više simpatija i interesovanje nego sve prethodne verzije. EF Core 1.0 donosi pregršt novosti iz područja backed razvoja, koji je po performansama superioran nad svojim prethodnikom EF 6.

Pored toga EF Core 1.0 dolazi uz .NET Core koji predstavlja novu platformu za razvoj Web, Desktop i Mobilnih aplikacije koje su prvenstveno neovisne od operativnog sistemu i uređaju na kojem se vrte. Po svojoj prirodi .NET Core se definiše  kao dio danas najpopularnije platforme Microsoft .NET Frameworka, koji je u open source verziji najmjenjen za razvoja aplikacija visokih performanci, neovisne o operativnom sisitemu, a koje se nativno izvršavaju uz pomoć .NET Native kompajlera.

Na predavanju će se kroz primjere na Linux-Ubuntu i Windowsima moći vidjeti neke od najznačajnijih osobina EF Core, a koje će se naći u konačnoj verziji koja je planirana da izađe u drugoj polovini ove godine.